Srodna duša

Vjerujem da nije samo jedna osoba naša srodna duša. Isto tako vjerujem da naša srodna duša u obliku našeg partnera daje nam onaj poseban osjećaj u stomaku. Ne mislim na leptiriće koje osjetimo kada nam se neko svidi, kada se sa nekim pri put poljubimo. Mislim na poseban osjećaj koji je neobjašnjiv. Osjecaj kada jeza prolazi kroz tijelo. Pomislite pa to je to! U trenutku ste zbunjeni i obuzeti predivnim emocijama. Zbunjeni jer se tako dobro razumijete. Imate zajednicke teme, isto razmišljate. Da li ste to osjetili do sada?

Željela sam da upoznam nekoga i osjetim nešto posebno, nešto drugačije. Voljela sam do sada. Naravno i da sam imala leptiriće u stomaku, lijepo sam se osjećala pored te osobe. Kada je sve to završilo. Svako naredno poznanstvo mi je bilo isto. Nisam mogla da osjetim i prepoznam bilo kakvu emociju prema bilo kome. Najgori osjećaj, jednostavno, nisam mogla da prepoznam emociju. Možda je nisam ni imala…

Težim ka emociji kada je u pitanju posao, ljubav, prijateljstvo. Jedino što sam zaželjela kada je ljubav u pitanju (jer to je ono što nas uvijek muči, posebno nas koji nismo u bilo kakvom odnosu sa nekim) jeste da mi se nesi neka emocija, nešto drugačije, nešto što ću prepoznati.

Desilo se…

Upravo to što do sada nisam osjetila. Prepoznala sam emociju. Radujem se pisati na ovu temu u narednim blogovima vezanim za ljubav.

Vjerujem da je sve to sa razlogom i vjerujem da ću ovdje prenijeti jednu divnu ljubavnu priču.

Pazi šta želiš možda ti se i ostvari.

Oglasi

Jače je od mene

Jača je od mene potreba da pomognem nekome ko možda ne bi meni pomogao.

Jača je od mene potreba da motivisem nekoga iako za to nisam dobila dozvolu.

Jača je od mene potreba saslušati svakoga.

Jača je od mene potreba da pomognem na bilo kakav način bilo kome.

Itd…

Pretpostavljam da će se većina pronaći u ovome jer svi smo mi u suštini JEDNO. Ali smo svi drugačije odgojeni. Odmah da vam kažem da je to ‘jace je od mene’ navika. Kako postoji navika tako postoji i odvika.

Moj zadatak za mene danas kao i za svakoga ko ovo čita jeste. Pomoć pružam samo onda kada me za to pitaju!

Možda se čini ovo grubo ali doživjet cete neprijatno iskustvo ili povratan odgovor kakav niste očekivali ako se ne budete pridržavali ovoga.

Ljudi se ponekad naljute ako im pružite pomoć. U mojoj glavi je to najbolja moguća stvar za tu osobu ali u glavi te osobe nije. Onda kreću izlivi frustracija i naravno rasprava. ” Znam valjda šta je dobro za mene! Nisam te pitao/la za misljenje. Znam koliko i ti o tome.”I sve ostale lijepe recenice upućene ka nekome ko je ni kriv ni dužan htio samo da ‘pomogne’. 🙃 To naravno niko ne voli i niko se ne osjeća prijatno u tim momentima. Osjećaj napetosti i bijesa u tom momentu je govor duše koja vrišti i govori da ona to tako ne vidi da za*ebemo to, iskuliramo i nastavimo svoje bivstvovanje u miru. Osobama kao što sam ja treba malo duže da svare svadju i vrate se u stanje mira.

Doživljeno. Provjereno. Napisano.

Sljedeći put kada pohitate pomoći nekome pomozite sami sebi i ostanite u miru.

*Pomoć (fizička, psihička, psiho-fizička, finansijska..na sve se odnosi)

Prijateljstvo

Da li pravo prijateljstvo mora trajati duze od 7 godina da bi mi sto posto bili sigurni da je to to?

Sta je najbitnije u prijateljstvu? Tolerancija? Iskrenost?

Koliko smo puta zapostavili ili izgubili prave prijatelje zbog svojih ‘bubica’?

Tacna definicija prijateljstva.

Prvo sto mi se javi vezano za neke teme to su pitanja. Prije nego pocnem bilo sta da radim postavim sebi par pitanja o tome. Misli mi tako brzo prolaze kroz glavu sa samo postavljenim pitanjem da ih ne mogu odmah zapisati a nekada ih cak i zaboravim. Nadam se da ovaj put necu nista propustiti jer smatram da je prijateljstvo jako bitna tema i osnova svega. Nase bivstvovanje se iskljucivo zasniva na prijateljstvu. Ako ste pomislili da je to ipak ljubav ili postovanje. Kako voljeti ako prije svega ne budete prijatelj nekome? Kako postovati bilo koga ako prije toga niste prijatelj prema samome sebi. Svaki nas napad na nekoga svaka osuda je odraz naseg niskog samopouzdanja nasih nesigurnosti. Nikada nije problem u drugome. Zato prije svega morate biti prijatelj sebi. razumjeti sebe, shvatiti svoje potrebe, shvatiti zasto ste ponekad i ljuti i zardragani, tuzni i na kraju prihavatiti sve to. Prihvatanjem dolazimo do toga da prihvatimo i druge bas onakve kakvi oni jesu. Teska je bila sama pomisao da moram prihvatiti nekoga ko je po mom kriterijumu radi lose stvari. Kazem uvijek po mom kriterijumu ili misljenju zato sto ta osoba ne misli da je losa i zato sto ima mnogo njih koji ne misle da su postupci te osobe losi. Dakle sve je do nas..

Tesko mi je bilo prihvatiti nepravdu, takodje. Sada iz ove tacke gledista, iz tacke gledista mojih roditelja koji su najdivniji ljudi na svijetu (moraju i biti jer sam ih sama birala) vidjela sam i dan danas gledam, kako sve dolazi na svoje kad-tad.Trudili se mi ili ne da dokazujemo bilo sta sve dodje na svoje bas onda kada je pravo vrijeme za to. Mislim da ljudi pogresno tumace nepravdu. Radije bih rekla kako je nestrpljenje ono koje nas gura i koje nam ne da mira. Nestrpljivi smo uvijek i u svemu. To je donekle postalo i normalno. Svi zurimo. Na kasi, u posti, u poslu kojeg ne volimo da radimo zurimo da ga zavrsimo, u saobracaju, u ljubavi…a ne shvatamo da sto vise zureci vrijeme nam brze istice. Tesko je dokazati sebi i svojim uvjerenjima da je sve bas onako kako treba da budem i da se sve desava u pravo i najbolje vrijeme za nas.

O nepravdi nekom drugom prilikom, vec sam daleko odmakla od teme..

Zadala sam sebi jako tesko pitanje. Da li prijateljstvo mora trajati 7 godina da bi mi znali da je to pravo? Hm, ipak imam kratak odgovor i jasan na ovo pitanje. Ne! Nas je problem samo sto mi sebi necemo da priznamo da to sto gajimo, cuvamo i tolerisemo nije pravo prijateljstvo. Onda se svim silama trudimo da istolerisemo sve moguce jer, zaboga to je prijateljstvo koje traje 10 godina..Uvijek pricam iz iskustva tako i sada. Nekih 10 godina sam prijatelj jednoj osobi i nisam mislila da ta osoba nije meni prijatelj. Na kraju se dokazalo da nije. Bilo mi je jako tesko da ostavim to iza sebe, da ponovo ne pokusamo da porazgovaramo, da izgladimo odnose. Dok na kraju nisam shvatila da nije problem u meni. Ljudi se mijenjaju tako sam se i ja promjenila. Trudila sam se da budem bolja osoba sebi. Sebi, pa onda mogu biti i drugima. Radila sam na sebi i onda se desilo to da je druga strana odlucila zavrsiti nase prijateljstvo sa argumentom da sam se promjenila..bilo je naravno proplakanih noci, sati razmisljanja koji su me doveli do odgovora da nije do mene. Jednostavno to nije bilo pravo prijateljstvo, koliko god da sam se davala u to i trudila tolerisati. Druga strana je takodje jako dobra osoba, divna osoba..ali, to nije bilo pravo prijateljstvo. Da jeste, ne bi se tako zavrsilo, bez price bez pokusaja. Sve se moze rijesiti kada se to zeli,a onaj koji ne zeli nije vam pravi prijatelj. Iako smatram da je tolarancija jako bitna u prijateljstvu smatram takodje da ne trebamo dozvoljavati sebi da budemo povrijedjeni. Nikada nas neko drugi ne moze povrijediti ako mu ne dozvolimo. Dokaz ko vam je pravi prijatelj je ona osoba koja nece iskoristavati vas i vasu toleranciju. Iskrenost je jako bitna u svakom odnosu naravno, iako u maloj mjeri podrzavam laz. To su one male slatke lazi koje prijaju nasim usima.

Prijatelji pravi se ne mogu izgubiti, ali naravno, mogu se zapostaviti. Svako od nas je bar jednom bio malo iznad granice grub sa nasim roditeljima jer znamo da nas oni vole i uvijek ce biti tu pa smo sigurni. Isto tako i zapostavimo prijatelje jer znamo da su tu i da se imamo kome vratiti. To su velike greske koje pravimo, cesto ih nismo ni svjesni. Svjesni smo, nazalost onda kada je prekasno. UVIJEK, ali uvijek imajte vremena za svoje bliske i drage osobe. Koliko god da ste kilometara udaljeni dajte im do znanja da ih volite i da mislite na nih. Cak i u onim momentima kada ni sebe ne volite, umorni ste, nikakvi posaljite ljubav nekome i ljubav ce vam se vratiti. Vjerujte, vasa vibracija ce se odmah podici i bicete mnogo srecniji. Covjek kada je ljut, neraspolozen misli da je sam na svijetu u svemu vidi problem i prepreku, a kada mu se pokaze ljubav odmah zna da nije sam i odmah se bolje osjeca.

Mislim da bih o prijatljestvu mogla pisati vjecno..kao i o ljubavi.

Ali sada sam odlucila samo da dam neku osnovu za dalje pisanje na ovu temu.

Na kraju definicija prijateljstva.

Svemu trebamo dati smisao i svoju definiciju kako bi znali danas-sutra da li je to to ili smo spustili svoje kriterijume zarad malo ljubavi i malo paznje. Prijateljstvo je osnova svega. Sa roditeljima morate biti prijatelji ako zelite zdrav odnos, u ljubavi takodje. Ljubav bez prijateljstva..koja je uspjela? U poslu morate biti prijatelj vasim kolegama ili ako radite sami biti prijatelj sebi i razumjeti kada ste umorni i kada je ‘dosta za danas’. Vjerujem da neko ko cita ovo pomisli ‘Kako da budem prijatelj onoj Milici koja se ulizuje sefu i u svemu ima privilegije i sto je jako drska i bezobrazna prema meni?!’

Lako. Vi niste ta Milica i vas nece stici to sto ona daje. Sve sto dajete drugima vraca vam se. Zivot je kao jedan bumerang gdje sve sto odasiljete vraca se ponovo vama. Imajte svoj stav nedajte na sebe, ali nikada ne budite losa osoba, osoba koja ce sputavati nekoga ili osoba koja radi nesto zato sto tamo neko radi isto to nesto. Kao zakljucak da se vratimo samo na pocetak.

Sve dodje na svoje kad-tad.

B. L.

Markica

Kažu nosi kamen u džepu duže vrijeme i zavoljeti ćeš ga. Istina je.

U džepu već duže vrijeme nosim jednu konvertibilnu marku. Ne namjerno. Uvijek zaboravim da je izvadim. Danas stavljam ruku ponovo u džep od jakne i vidim tu je i draga mi je. Ne bih je stavila u novčanik. Nekako, više me radujem ovako kada znam da je tu. Znači istina je zavolis i taj kamen ili tu marku kao u mom slučaju. Ali, koja je poenta zapravo te izreke? Znači li to da ipak budemo sa nekim koga ne volimo i da ćemo ga poslije dužeg vremena zavoljeti? Kako to funkcionise sa ljudima? Znam mnogo brakova pa čak i veza upravo opisanih kao ovaj slučaj. Da to nije malo licemjerno? Obožavam ovako pisati da bi taj neko ko čita mogao da se zapita i da razmišlja o temi dok je čita. I na kraju uvijek dam svoje mišljenje. Koje je naravno, moje i sa moje tačke gledišta tačno. Sa nečije možda nije ali iz moje perspektive jeste. Mislim da nikada nikoga ne možete zavoljeti poslije dužeg vremena. Zavolite se sada i odmah. I naravno poslije to bude ili više ili manje. Ili ne zavolite se nikada.
Da li onda zaista vjerovati ljudima koji kažu da su zavoljeli nekoga poslije nekog vremena iako to na početku nisu osjećali? Mislim da su ti ljudi ako vidim da su iskreni, od početka voljeli ali nisu htjeli iz kojih razloga ne znam da priznaju to sebi i drugima. Ili pak postoji i mogućnost da nisu nikada zavoljeli ali u svrhu “dobrog” braka ili sramote da ipak žive sa nekim koga ne vole kažu da su ipak na kraju zavoljeli tog nekoga.

Moje mišljenje je da je ta izreka vezana samo za nežive stvari ali samo za one kojima mi želimo da damo nekog značaja. Kao što sam ja dala ovoj markici u mom džepu. Sa ljudima je to nemoguće ili voliš ili ne. Zato ne lažimo se. B.L.